Kako definisati smisao života? Na ovo večno filozofsko pitanje je teško odgovoriti a ne okrnjiti ga. Kako onda jedan čovek treba znati da živi život ako ne može dati precizan odgovor? Da li se uopšte truditi oko toga?
Kad sam imao šest godina, deda mi je umro. To mi naravno nije dalo mira te večeri. Moji su pokušali da me uteše, misleći da plačem (samo) zbog dede. Ali, rekao sam im da plačem zato što ćemo svi jednog dana morati da umremo. I moja majka, i moj otac, i obe babe i drugi deda, a na kraju i ja. Zašto smo se svi uopšte rađali ako će nas jednog dana zadesiti ista, tragična sudbina? Čemu takva patnja? Mnogo je pitanja a nigde odgovora. Kako mi se takva pitanja od tad s vremena na vreme motaju po glavi, morao sam nekako da ih se rešim.
Tačno je što mnogi kažu da je život onakav kakav ga ti zamišljaš, da je sve to subjektivna stvar, jer svaki čovek živi po svojim nahođenjima. Ono što mene kopka je, da li se može izvesti neki objektivni zaključak? Ja mislim da može. Ali, iako je to dobra vest s jedne strane, ona je takođe i poražavajuća za mnoge.
Sam produžetak vrste je, površno gledano, jedna besmislena stvar. Priroda svaku živu jedinku tera da učestvuje u igri gde se očekuje da napravi bolje izdanje sebe. Zarad kojeg cilja? Na to pitanje niko ne može odgovoriti, osim da je priroda takva kakva jeste. I to je u redu, prosto takva su pravila. Pošto se tu svaki razgovor završava, prelazimo na sledeću etapu.
Točak čovečanstva ide ka napred svakim danom. Ljudi koji su posvetili svoje živote da poguraju taj točak su imali za šta da žive. Ali tih ljudi je malo. To je ta poražavajuća vest. Kada bi sutradan nestalo 99% ljudi sa lica zemlje, a ostali ti najuspešniji, onda se gotovo ništa ne bi promenilo. I upravo u tome vidim svrhu življenja, da čovek dostigne stadijum gde utiče na čovečanstvo, naravno u pozitivnom smislu. Samo što je put do toga jako težak, za većinu, nažalost, i gotovo nedostižan.
Onaj ko kaže da nema pobudu da postane što uticajniji u društvu, taj laže. Tako nam i priroda diktira, da samo najsnalažljiviji opstaju. Život jeste surov, ali kada imaš jednu jedinu priliku da učiniš nešto, zašto ne bi istupio iz mrtvog proseka i pokušao da promeniš svet?